Kurirka Olga
Stojanović
KONTRO-VERZIJA I PER-VERZIJA
O DEČAKU IZ ŽUTE KUĆE
izvor: KNJIŽEVNE NOVINE UDRUŽENJA KNJIŽEVNIKA SRBIJE
Kontroverzni mladi pisac Saša
Milivojev,
prokaženi kolumnista i čovek u akribičkom usponu, bez obzira na
ispovedne
padove, između ostalih i autor knjige „Ljubavni RecePat“, koji – kako epska
narodna
pesma nalaže – „Drži lijevu u desnici ruci“ -
autor Milivojev alias DEČAK
IZ ŽUTE KUĆE - svojim
se romanom javlja u trenutku koji nadilazi i sam fenomen publicističke
aktuelnosti.
Ovim šokantnim naslovom i sledstvenim mu sadržajem, koji je podcrtano Faction a ne Fiction, autor se drskošću, koja se mora isplatiti, zahvaljuje decentno jednoj vremešnoj Gospođi, Umesto predgovora... Ni teško ni lako nije naslutiti niti ustvrditi da je Gospođa likom i delom nekad prva srpska neprijateljica, a sada moguće prva srpska prijateljica, preplanula i muškobanjasta Karla Del Ponte, kako bi se u žargonu reklo: „Kurata riba“!
Elegancijom doista neobuzdanog, a pokadšto artikulaciji nepristupačnog dara, Milivojev se u ispovesti DEČAKA IZ ŽUTE KUĆE javlja i kao veoma vešt majstor dijaloga, gde se postiže ono što se retko sreće i u velikoj literaturi: POTRESNOST. Samo likovno rešenje korica je jednako brutalno kao i celokupan sadržaj knjige, ali je sve skupa stilski čisto, sa svojevrsnom arapskom akribijom koja piscu nije strana, a čitaocu, možda, postaje i bliska!
Knjiga Saše Milivojeva
je u neku ruku aktuelna i saobražena vremenu u kome živimo, i zbog svog
„zlostavljačkog karaktera“, jer gađa u metu koju je u slobodnom
izražavanju
teško i izreći (umetnička forma), koliko ju je god lako medijski eksplicirati.
Milivojev se
opredelio za ovaj prvi teži posao, rizikujući u prvom licu jednine i život i
smrt i vaskrsnuće i pad, igrajući obe uloge istovremeno: i ulogu žrtve i ulogu
zlostavljača, ali u sopstvenoj poetici.
Ova bi knjiga morala imati adekvatan odjek, makar u alternativnoj kulturnoj javnosti. I još valja reći da je mladi autor nekom bezumnom smelošću pretekao i zvaničnike koji će u nekom entom milenijumu ustanoviti dokumentarnost ovog slučaja, zapravo predupredio je njihovu mekoputnu malaksalost i korumpiranu smelost.
Štivo ne podleže književnoj ili pedanterijskoj kritici, već samo pohvalama za sam čin koji se iznimno samo ovom autoru nije oteo trenutkom obelodanjivanja. Neka je i PER-VERZIJA I KONTRO-VERZIJA, ali je svakako plemenita koliko i brutalna sub-verzija svakog odlaganja i zakidanja na meri. Mera Saše Milivojeva je jako kilo teksta, i sto grama gratis.